Untitled

Dino Zrnec namjestio je čitavu prostoriju pažljivo aranžiranim tepisima u senzualni kolaž mekanog krajolika. Neki su komadi prenamijenjeni ostaci iz tvornice u kojoj su proizvedeni, dok je glavni komad rezultat postupka oprezne međusobne razmjene između radnika i umjetnika, što je s jedne strane zahtijevalo stjecanje znanja kako bi se razumio proces proizvodnje, a s druge je riječ o adaptaciji davno uspostavljenih proizvodnih tehnika na neobične načine. Tkane s obje strane, dvije slike postaju jedna, ali zadržavaju svoju autonomiju. Tragovi jedne strane otkrivaju se kao nježni dodaci s druge strane, zbunjujući uobičajenu logiku gornjeg i doljnjeg.