Ajkina pjesma / udružiti sebe u rad

Zvučni rad nastao je kroz radionice posvećene seniorima, održane u veljači 2020. sa sudionicima Ajkom i Borisom. Temeljene su na razgovorima o percepciji rada, odnosu radnog i slobodnog vremena, o odnosu između radne norme i odmora. Kako se strukturira i „odrađuje“ rad, a kako se „uživa“ u slobodnom vremenu? Koji zvukovi obilježavaju sjećanje na minuli rad? Zvukovi strojeva, ljudi, ambijenata… Kako ih rekonstruirati, „odsvirati“ priručnim sredstvima? Od mapiranja zvukova svakodnevice i rekonstrukcije ambijenta nekadašnjeg radnog mjesta, pa do naknadne autorske interpretacije i vokalne izvedbe ritmiziranih fragmenata biografije sudionika.

Ajka je svoj radni vijek provela je u Riječkoj banci. U tranzicijskom periodu tijekom 90-tih, kao samostalni referent bila je zadužena za brodogradilišta, a “brodogradnja je bila u golemim minusima i išlo se u sanaciju… Zato i jesu bile frke jer se radilo o Uljaniku, Kraljevici, Lencu, Trećem maju, sva brodogradnja je išla preko Riječke banke i banka je bila razapeta između njih i plasmana sredstava”. Radila je od jutra do mraka, bez prekovremenih, bez bolovanja, bez slobodnih dana. “Bila sam prva u novoj eri kapitalizma nakon socijalizma izrabljivana u banci”. Riječi pjesme su interpretacija transkripta razgovora s Ajkom i posvećene su njenom liku i djelu (radu). Beatovi su inspirirani autorskom rekonstrukcijom zvučnog ambijenta njenog radnog mjesta.

Borisov radni vijek također je bio usko povezan uz brodove, luke, kontenjerske terminale i brodogradilišta, a jedan od njegovih hobija je i sviranje saksofona. Glazba sadrži segmente njegove izvedbe na saksofonu, a zvukovi brodogradilišta i robnih terminala snimljeni su na licu mjesta u Borisovoj organizaciji.