Bijenale industrijske umjetnosti – Industrial Art Biennial (IAB) novi je umjetnički festivalski projekt, Labin Art Expressa XXI, koji je održan od 19. rujna do 4. listopada u labinskoj Lamparni. Selektor manifestacije međunarodne bijenalne forme bio je povjesničar umjetnosti i kustos Branko Franceschi, koji je izabrao radove četrnaest autora, a većina njih bili su i sudionici Venecijanskog bijenala.
Osim domaćih umjetnika, na labinskom Bijenalu, sudjelovali su umjetnici iz Japana, Švedske, Srbije, Slovenije i Velike Britanije. Uz završetak ovog pilot projekta i jedinstvenog festivala takve umjetnosti u Hrvatskoj, razgovarali smo sa Sanjom Švrljuga Milić, umjetničkom direktoricom festivala i voditeljicom izložbenog programa Lamparne.
– Bijenale je za nama, odrađen je veliki posao, u kojoj ste mjeri zadovoljni?
– S obzirom na očekivanja, i generalno gledajući, pilot projekt Bijenala industrijske umjetnosti smatram uspješnim zbog više razloga. Pošto je zamišljen kao neka vrsta probe, pokazatelj je situacija koje smo odradili uspješno, ali i onoga na čemu trebamo još poraditi, prvenstveno u organizacijskom smislu.
– Kako ocjenjujete selekciju umjetnika?
– Konkretno, kad se osvrnem na autore, selekcija umjetnika koje je odabrao povjesničar umjetnosti Branko Franceschi bila je odlična jer nije bila monotona i koncentrirana samo na jednu vrstu umjetničkog izraza, već se kretala u širokom rasponu od klasične slike (Laibach), preko instalacije (Mladen Miljanović, Žižić,-Kožul), konceptuale (Zoran Todorović), performancea (Kata Mijatović) do složene svjetlosno-urbane intervencije u Raši (Thomas Nordanstad i carl Michael von Hausswolff), autorskih filmova (Jeremy Deller i Damir Žižić), 3-D digitalnog eksperimenta (Dario Šolman) i na kraju atraktivnog muzičkog performancea Atsuhira Ita. Osim toga radilo se o već afirmiranim i međunarodno priznatim umjetnicima, sudionicima bijenala diljem svijeta, i shodno tome iznimno kvalitetnoj produkciji.
– Uz Bijenale su se održavale još neke manifestacije povezane s rudarskom baštinom. Je li to dalo veći značaj samom Bijenalu?
– Jako sam zadovoljna što smo organizirali da se paralelno s Bijenalom odvijaju i prateći programi vezani uz samu temu (kao projekt Minher, o zaštiti rudarske baštine Grada Labina i LAE-a, u kojem sudjeluju Poljska, Italija, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Hrvatska) a koji su međusobno sinergično djelovali i obogatili jedan drugoga.
– Organiziranje ovakvih festivala iziskuje, osim uloženog truda, i dosta financijskih sredstva koja je u današnjim kriznim vremenima teško osigurati?
– Iako je projekt u odnosu na slične takve, bio niskobudžetan, uspjeli smo sve gostujuće umjetnike smjestiti u hotel u Rapcu, te im podmiriti sve putne troškove. Također su bili predviđeni i honorari za autore, no većina ih se odrekla, neki u znak podrške, a neki zbog same atraktivnosti projekta u kojem sudjeluju.
IZVOR: GlasIstre.hr (Adriano ŠĆULAC)